VLASTIMIR ĐUZA STOJILJKOVIĆ (1929-2015)

Ponedeljak, 16. maj 2016. u 19:00 sati

autor izložbe i kataloga Biljana Ostojić, kustos

Učestvuju

Svetlana Bojković
Miodrag Ilić
Bratislav Petković

Izložbu će otvoriti

Renata Ulmanski

Rođen je 1929. u Ražnju, u učiteljskoj porodici. Završio je Kruševačku gimnaziju, u kojoj je imao glumački debi u Nušićevoj jednočinki Kirija. Kruševačko pozorište bilo mu je prva scena, dok je još bio učenik, 1946. Akademsko pozorište i poznanstvo sa Sojom Jovanović pomogli su mu u odluci da upiše glumu na Pozorišnoj akademiji u klasi Mate Miloševića (1948-1952).
Stojiljkovićeva pozorišna karijera primarno se odvijala u dva pozorišta – Beogradskom dramskom (od 1951. do 1968. i od 1978. do 1985. U Ateljeu 212 od 1968. do 1978. i od 1985. do penzionisanja 1994). Odlaskom u penziju započeo je novi ciklus s četrdeset premijera – svake sezone od jedne do četiri predstave (ukupno je ostvario 152 pozorišne uloge).
S istim intezitetom, paraleno s pozorišnim, odvijao se radijski, filmski, televizijski i pevački angažman. U svim medijima ostala su kultna ostvarenja – emisija Zabavnik na Prvom programu Radio Beogradu (trajala je 12 godina) i 313 radio-drama; na televiziji – Pozorište u kući (snimana od 1972. do 1984. – po sezonama); dečija emisija Na slovo, na slovo (snimio je sedmadesetak dečijih pesama); filmovi u režiji Soje Jovanović Diližansa snova, Pop Ćira i pop Spira; pesma Devojko mala, koju je otpevao za film Ljubav i moda (1960) postala je evrgrin; pozajmljivao je glas crtanim junacima, najprepoznatljiviji je patak Dača. Kontinuitet (69 godina karijere), kvalitet, kvantitet, raznovrsnost, multimedijalnost, multitalentovanost i posvećenost čine glumačku biografiju Vlastimira Stojiljkovića jedinstvenom i autentičnom, na ovim prostorima, svakako. Pripadao je prvoj generaciji školovanih glumaca; njegova gluma ocenjuje se kao preteča modernosti, moderna, gluma u anglosaksonskoj tradiciji, antiglumačka, privtan način igre, prirodna, samosvojna, tanano približavanje scenske igre i privatnosti.
Specifičnu glumačku ekspresiju pokazivao je kroz repertoarsku raznovrsnost u drami, komediji, mjuziklu – u svim medijima i žanrovima. Voleo je uloge gubitnika (posebno draga bila mu je uloga Larija Dojla u predstavi Savremenog pozorišta Ko će da spase orača, 1967), a „duboko prezirao uloge ljubavnika“.
Kada se govori o Vlastimiru Stojiljkoviću ističe se njegova profesionalnost, koja podrazumeva – naučen tekst pre prve čitajuće probe, tačnost, spremnost, pouzdanost, igranje za partnera i za predstavu, „poslušnost u službi predstave“. I kada je bio star, umoran, bolestan, dok ga je glas služio, igrao je. Govorio je: „Igraj, ili uopšte nemoj da igraš“.
Izložbom o Vlastimiru Stojiljkoviću Muzej pozorišne umetnosti Srbije obeležava godišnjicu od smrti (17. Jun 2015) i pruža svedočanstvo o svestranoj karijeri. Izložene su fotografije na platnu nagrađenih predstava: Na ludom belom kamenu (Sterijina nagrada 1972, za ulogu pukovnika Blauringa, Atelje 212), Večeras improvizujemo (Oktobarska nagrada grada Beograda 1983, za ulogu Frulice, BDP), Inspektorove spletke (Zlatni ćuran na Danima komedije 1979, za ulogu Inspektora, BDP), Ženidba (Zlatni lovor-vjenac 27. Festivala jugoslovenskog filma MES, 1986, za ulogu Potkoljosina, BDP), Čaplja (Zlatni-lovor vjenac MES, 1986, za ulogu Monogamova, Atelje 212). Izložene su i fotografije njemu značajnih predstava: Slamni šešir (sa partnerkom, prvom suprugom Olgom Stanisavljević, BDP, 1951), Smrt trgovačkog putnika (BDP, 1951), Staklena menažerija (BDP, 1952), Plači, voljena zemljo (Savremeno pozrište, 1964), Slučaj Openhajmer (Savremeno pozrište, 1964), Ko će da spase orača (Savremeno pozorište, 1967), Neprijatelj naroda (Savremeno pozorište, 1968), Sabirni centar (BDP, 1982), Marija Stjuart (Atelje 212, 1994), Divlji med (Atelje 212, 2000), Trg heroja (Atelje 212, 2005), Zver na mesecu (BDP, 2002), Gospođa ministarka (Narodno pozorište Republike Srpske, 2006). Predstavljene su i pozorišne uloge u Elijahovoj stolici (JDP, 2010), Gospodi Glembajevima (Atelje 212, 2011). Posebno draga, bila mu je uloga u Ocu na službenom putu (Atelje 212, 2011, ponovo u ulozi deteta), Don Kihot (Centar za kultuturu Tivat, 2012). Izložene su i fotografije poslednje pozorišne uloge u Filomeni Marturano (Centar za kulturu Tivat, 2013) i poslednja uloga u filmu Bez stepenika (RTS, 2015).

BILJANA OSTOJIĆ, kustos

Čitajte katalog izložbe!

Pogledajte snimak sa otvaranja izložbe!

Posetite onlajn verziju izložbe!